Povratak u školske klupe

Savjeti psihologa za miran i siguran početak školske godine

Još jedan septembar i početak školske godine su pred nama. Slijedi period podjednako stresan za djecu,
roditelje i sve stručnjake koji se bave dječijim razvojem. Ovo je period ponovnog navikavanja na
nove/stare rutine, shodno tome, nemojte da vas iznenadi pojava različitih osjećanja, kako pozitivnih tako
i negativnih: anksioznost, strah, uzbuđenost, entuzijazam itd. Zato sa vama dijelim nekoliko savjeta koji
mogu olakšati ovaj period:

1. Prihvatite sve emocije koje se javljaju. Prepoznajte i validirajte djetetova i sopstvena osjećanja,
   kakva god da su i porazgovarajte o njima. Važno je da ne ubjeđujete dijete (i sebe) u nešto što
   treba da osjećate, već prihvatite ono što je tu. Zatim preduzmite odgovarajuću akciju – možete se
   podsjetiti prethodnih školskih godina, svih onih pozitivnih iskustava, ali i negativnih koje ste
   uspješno prebrodili. Sa prvačićima možete podijeliti lična iskustva ili ona bliskih ljudi u okolini.
2. Rutina i struktura. Suprotno ličnim uvjerenjima djeca zapravo obožavaju strukturu i rutinu, daje
   im osjećaj sigurnosti kroz predvidljivost. Ukoliko već niste prethodnih sedmica, sada je pravo
   vrijeme za postepeno vraćanje rutina spavanja i buđenja, dnevnih obaveza i rasporeda za školu,
   učenje, jelo, igru i ostale vannastavne aktivnosti. Posebno naglašavam važnost djetetovog
   učestvovanja u pravljenju svakodnevnog rasporeda kako im ne biste nametnuli sopstveni tempo.
   Raspored mijenjajte po potrebi.
3. Razgovor i komunikacija. Podstičite dijete na razgovor o dešavanjima u školi. Bitno je da dijete
   prepozna ključne dijelove dana i podsjeti se svega onoga što se radilo u školi, zadaće, prijatnih i
   neprijatnih iskustava, a to ujedno i vama daje uvid u djetetove dnevne aktivnosti, djetetova
   iskustva i onemogućava neprijatna iznenađenja. To se naravno može postići i kroz kreativnost i
   igru: crtanjem, pisanjem dnevnika, igre ,,škole“.
4. Samopouzdanje i motivacija. Nismo svi isti – ne motivišu nas iste stvari i nemamo iste ciljeve.
   Pomozite djetetu da identifikuje sopstvene ciljeve i da uspostavi korake koji će ga dovesti do
   njega (ukoliko dijete nije u mogućnosti da to samostalno uradi oslonite se na vaše poznavanje
   djeteta ili na stručnjaka). Pohvalite trud i zalaganje, postavite atmosferu u kući koja podržava
   pravljenje grešaka, obezbjedite miran kutak za učenje bez distrakcija.
5. Socijalni aspekt. Drugarstva u školi bi trebalo da budu olakšavajući faktor: čine boravak u školi
   manje stresnim, podržavaju timski rad i zajedničko učenje, ali to u praksi nije uvijek tako.
   Podstaknite dijete u ovakvim aktivnostima tako što ćete organizovati druženja van škole.
   Vježbajte sa djetetom šta želi da kaže vršnjacima kada se upoznaje sa njima ili ih poziva u igru.
   Pričajte i o važnosti individualnog mišljenja bez obzira na vršnjački pritisak.
6. Kada potražiti stručnu pomoć? Ukoliko ništa što činite ne pomaže djetetu na duže staze
   vrijeme je za pomoć. Promjene ponašanja se najčešće ogledaju u: smišljanju izgovora za
   izostanak iz škole, prisustvo intenzivnih osjećanja na duže periode, promjene u spavanju, jelu,
   interesovanjima i generalno svakodnevnim aktivnostima.
   Povratak u školu može biti poprilično komplikovan period prilagođavanja, ali budite hrabri i istrajni. Uz
   razumijevanje, podršku i rutinu uspjeh mora doći. Ipak, ukoliko prepoznate da vam to nije dovoljno ili
   sumnjate na bilo kakve dodatne poteškoće naš tim stručnjaka je uvijek tu da vam pruži pomoć.

Autor: Jovana Đurić, MA psiholog